Od prvih automobila do danas, koncept sigurne vožnje znatno se promijenio. Od jednostavnih sistema kao što su sigurnosni pojasevi i zračni jastuci došli smo do niza složenih sistema koji pomažu u sprečavanju nesreća i štite vozača i putnike u slučaju sudara. U redovima koji slijede govorit ćemo o tome kako je tekao razvoj tih sigurnosnih rješenja.
Daleke 1478. godine Leonardo da Vinci je napravio crtež prvih samohodnih kolica koja su se mogla kretati bez guranja ili povlačenja. Njegov dizajn vozila na tri točka smatra se pretečom modernog automobila i jedan je od mnogih izuma koje je da Vinci kreirao u vezi s kretanjem i transportom. Sigurnost za volanom možda nije nešto što su Leonardo i prvi konstruktori imali na umu kada su dizajnirali vozila, ali nakon otkrića motora s pogonom na paru i fosilna goriva, to se umnogome promijenilo.
Prekretnicu u razvoju sigurnosnih sistema u vozilima označio je nemili događaj iz 1891. godine, kada je Mary Ward, poznata irska naučnica, podlegla povredama zadobijenim pod točkovima eksperimentalnog parnog automobila kojeg su napravili njeni rođaci. Mary je ostala zabilježena u historiji kao prva ljudska žrtva vozila na motorni pogon, a njena zlosretna sudbina uticala je na to da se vlasti počnu ozbiljnije baviti pitanjem sigurnosti u saobraćaju. Od tada, automobilska industrija neprestano radi na tome da automobili budu sigurniji.
Evolucija sigurnosti
Putovanje automobilom danas je lakše i sigurnije nego ikad. Od prvih automobila s pogonom na vodenu paru, preko benzinskih, električnih i hibridnih, pa sve do autonomnih vozila, sigurnosne funkcije u automobilima igraju najvažniju ulogu u smanjenju nekada izuzetno velikog broja povreda i materijalnih šteta koje su nastale kao rezultat automobilskih nezgoda. Iako se sudari i dalje događaju, rizik od teških povreda daleko je manji nego što je bio, jer auto industrija neprestano radi na poboljšavanju efikasnosti postojećih sigurnosnih mehanizama, kao i na razvoju i testiranju novih ideja.
Evolucija sigurnosnih karakteristika automobila je značajan aspekt automobilske industrije, vođen tehnološkim napretkom, rastućom sviješću o sigurnosnim pitanjima i odgovarajućim regulatornim zahtjevima. Pogledajmo koje su to prekretnice u razvoju sigurnosnih karakteristika automobila, hronološkim redoslijedom.
Od početka do sredine XX vijeka: dobar početak
Prva motorna vozila bila su velika, nezgrapna, teška i veoma komplicirana za upravljanje. Činjenica da su ta vozila često bila vinovnici nesreća navela je njihove proizvođače da unesu izmjene kako bi poboljšali sigurnost vozača i putnika, ali i drugih učesnika u saobraćaju. Jedna od prvih sigurnosnih funkcija bila je ručna metlica brisača, a ubrzo potom pojavili su se i prvi retrovizori. Sljedeći dodatak je ruka za automatsku signalizaciju koja je pokazivala smjer u kojem se automobil okreće – preteča modernih žmigavaca. Do početka Drugog svjetskog rata nastali su još nasloni za glavu, modificirana vjetrobranska stakla od sigurnosnog laminiranog stakla, a prvi put su se pojavile i kontrolne table. Iako su vozila još uvijek bila daleko od sigurnih, razvoj je krenuo u dobrom pravcu.
Pedesete: pojas i zračni jastuk
Neke od glavnih sigurnosnih karakteristika koje koristimo u današnjim automobilima uvedene su između 1950. i 1960. godine. Na primjer, zračni jastuk je prvi put predstavio 1951. godine Walter Linderer, dok je kompanija Volvo 1959. godine patentirala sigurnosni pojas u tri tačke, kakav i danas koristimo. Sigurnosni pojasevi su u početku bili opcionalni i često su ih sami vlasnici automobila instalirali. Međutim, njihova efikasnost u smanjenju povreda i smrtnih slučajeva brzo je postala očigledna, pa su lako našli put do zakonske podrške. Također, 1958. godine Ujedinjene nacije osnovale su Svjetski forum za harmonizaciju propisa o vozilima, čija je svrha bila da promovira i unaprijedi sigurnost motornih vozila kroz skup međunarodnih standarda.
Šezdesete: zakonske regulative
Zakoni su se konačno počeli fokusirati na zaštitu putnika u vozilu od povreda, a pravila u vezi sa sigurnošću i korištenjem sigurnosnih karakteristika postala su obavezna. Tako su već 1968. godine standardi za sigurnost motornih vozila zahtijevali da motorna vozila imaju bočna pozicijska svjetla, sklopive stubove upravljača i pojaseve na prednjim sjedištima. Nasloni za glavu također postaju obavezna stavka.
Sedamdesete i osamdesete: bolji zakoni, više elektronike
Neki proizvođači automobila počeli su osiguravati zračne jastuke kao opciju za putnike, a pojavile su se i elektronske antiblok kočnice. Potvrda sintagme da kočnica glavu čuva stiže s razvojem sistema protiv blokiranja točkova (ABS), tehnologije osmišljene da spriječi blokiranje točkova tokom kočenja, omogućavajući vozaču da lakše zadrži kontrolu nad vozilom. Time se značajno smanjuje rizik od proklizavanja i vozačima pomaže da održe kontrolu u momentu naglog kočenja.
U sljedećoj deceniji treća kočiona svjetla koja se nalaze na sredini vozila postala su standard i proizveden je prvi zračni jastuk s dodatnim sigurnosnim sistemom (SRS) za vozačevo sjedište (Mercedes, 1981). U tom periodu se uvodi i kontrola vuče.
Devedesete: elektronika preuzima primat
Početkom devedesetih uveden je sistem za zaštitu od bočnog udara, kao i bočni zračni jastuci. To je i era brzog napretka elektronskih i električnih uređaja, od unaprijeđenih sistema za pomoć pri kočenju (ABS) do sistema elektronske kontrole stabilnosti (ESC). Elektronska kontrola stabilnosti pomaže u sprečavanju proklizavanja i gubitka kontrole automatskim kočenjem na pojedinačnim točkovima i, u nekim slučajevima, smanjenjem snage motora. Uveden je i sistem kontrole proklizavanja (TCS) koji ograničava okretanje točkova tokom ubrzanja na klizavoj površini. Crash testiranje svih novih vozila također je postalo obavezno.
Dvijehiljadite: era senzora i kamera
Pojavile su se još naprednije sigurnosne funkcije koje koriste senzore pokreta i kamere, uključujući informacijske sisteme za mrtve tačke (BLIS). Pojavljuju se sistemi upozorenja o napuštanju trake i autonomni sistemi za kočenje u slučaju nužde koji su usmjereni na sprečavanje sudara. Upozorenje na čeoni sudar (FCV) i automatsko kočenje u nuždi (AEB) su sistemi koji koriste senzore, kamere ili radare da otkriju potencijalne prijetnje od sudara s vozilima ili pješacima i pravovremeno upozore vozača. U nekim slučajevima, oni također mogu automatski aktivirati kočnice kako bi spriječili ili ublažili sudar.
Sistem za detekciju mrtvog ugla (BSD) koristi senzore za otkrivanje vozila u slijepim uglovima vozača i daju upozorenja koja pomažu u izbjegavanju sudara tokom promjene trake. Dalje, sistemi za komunikaciju od vozila do vozila (V2V) i vozila do infrastrukture (V2I) omogućavaju vozilima da komuniciraju jedno s drugim i s objektima pored puta kako bi se poboljšala sigurnost pružanjem informacija u realnom vremenu o uslovima u saobraćaju i potencijalnim opasnostima, poput udarnih rupa.
Najnovija dostignuća u sigurnosnoj tehnologiji
Posljednjih godina, tehnologija sigurnosti automobila je još više napredovala, s fokusom na sprečavanje nesreća prije nego što se dogode. Uz spomenute sisteme FCV i AEB, izdvajaju se unaprijeđeni sistemi upozorenja o napuštanju vozne trake (LDVS), koji upozoravaju vozače ako napuštaju svoju traku, sprečavajući potencijalne nezgode uzrokovane ometanjem vozača ili pospanošću. Funkcija za pomoć pri zadržavanju unutar vozne trake (LKA) može automatski vratiti vozilo u vlastitu voznu traku kako bi spriječila nezgodu. Prilagodljivi tempomat (ACC) je još jedna sigurnosna funkcija koja koristi senzore za održavanje sigurne udaljenosti od vozila ispred, smanjujući potrebu za stalnim ručnim podešavanjem brzine.
Pored tih unapređenja, mnogi novi automobili opremljeni su naprednim sistemima za pomoć vozaču (ADAS), koji koriste kamere, radare i druge senzore za nadgledanje puta i okoline, pružajući vozačima informacije i upozorenja o potencijalnim opasnostima u realnom vremenu. Također, s rastom popularnosti električnih automobila, sigurnosne karakteristike specifične za ta vozila, kao što su sistemi za upravljanje baterijama, sve više dobijaju na važnosti.
Neke od naprednih sigurnosnih funkcija koje su postale standardni dio opreme novih modela obuhvataju:
- Senzore okrenute prema naprijed koji prate rastojanje i relativnu brzinu između vozila. Ako ti senzori posumnjaju da je sudar neizbježan, upozoravaju vozača zvučnim ili vizuelnim signalima.
- Kamere na stražnjoj strani vozila koje ne samo da omogućavaju vozaču da vidi šta se nalazi pozadi, već koriste i senzore da upozore vozača na objekte iza automobila.
- Prilagodljiva prednja svjetla omogućavaju poboljšanu vidljivost u krivinama jer se zapravo okreću u pravcu kretanja automobila.
Budućnost sigurnosti automobila oblikovat će dalji napredak tehnologije, koja nam omogućava da već u ovom trenutku razmišljamo o stavkama kao što su senzori raspoloženja – kamere koje mogu očitavati signale lica i detektirati raspoloženje vozača, te u skladu s tim korigirati vozne parametre ili sugerirati preventivne akcije.
Kako se mijenja način na koji vozimo
Napredak u tehnologiji sigurnosti automobila mijenja način na koji vozimo, jer vozačima značajno olakšava upravljanje i orijentaciju, ostavljajući im više prostora da se posvete sigurnosnim izazovima dok krstare putevima. Uz funkcije kao što su AEB, LDVS i ACC, vozači se mogu osloniti na svoje automobile i biti prilično sigurni da će lako izbjeći iznenadne probleme i nesreće. ADAS sistemi također mijenjaju način na koji vozimo, jer nam pružaju informacije i upozorenja o potencijalnim opasnostima, omogućavajući nam da u odsudnom trenutku donosimo ispravne odluke i brže reagiramo na dinamične promjene uslova na putu.
Sigurnost automobila je prešla dug put otkako su prvi automobili izašli na puteve, ali njena evolucija nije ni blizu kraja. Uz kontinuirani napredak u tehnologiji sigurnosti, u godinama koje dolaze možemo očekivati još sigurnija i efikasnija vozila, s ciljem da se saobraćajne nezgode jednom zauvijek iskorijene.
