Kočioni sistem
Kočioni sistem je najvažnija sigurnosna stavka svakog vozila i korisno je znati kako funkcionira i kako ga treba održavati kako bi se izbjegle nezgode.
Vozači pritišću pedale kočnice automobila pretpostavljajući da će te komponente funkcionirati bez greške, ali malo ko razmišlja o tome kako kočnice zapravo rade. Čak i ako niste automehaničar, možete imati koristi od razumijevanja kako funkcioniraju kočnice automobila. Iako možda nećete sami popraviti ili zamijeniti kočnice u vozilu, prilično je zanimljivo razumjeti kako funkcioniraju te osnovne komponente vozila. Pored toga, razumijevanje funkcionalnosti kočionog sistema može vam pomoći da lakše uočite kada nešto ne radi kako treba i prepoznate problem prije nego što postane ozbiljan.
Kočioni sistem kinetičku energiju vašeg vozila u pokretu pretvara u toplotnu energiju izazvanu radom sile trenja. U poređenju s drugim dijelovima vozila, kočioni sistem je relativno jednostavan i ima malo dijelova. Većina savremenih vozila ima kočnice na svakom od četiri točka i one funkcioniraju pomoću naročitog hidrauličkog sistema. Kočnice na prednjem dijelu vozila su važnije od onih straga jer pri kočenju dolazi do pomjeranja težine vozila prema njegovom prednjem dijelu.
Kako funkcionira kočioni sistem
Automobili imaju kočnice na sva četiri točka i njima upravlja hidraulički sistem koji se sastoji iz cilindara i crijeva kroz koja cirkulira kočiona tekućina (ulje), čiji se pritisak prenosi na mehaničke dijelove koji ostvaruju trenje (diskovi, pločice, čeljusti, pojačivači sile kočenja). Većina modernih vozila ima dva hidraulična kruga, s dva glavna cilindra (korištenje dva cilindra osigurava da će jedan funkcionirati u slučaju da drugi otkaže). Kočnice mogu biti disk ili doboš, a postoji i mehanička – „ručna“ ili parkirna kočnica koja je najčešće izvan hidrauličnog sistema (za njeno aktiviranje služi sajla).
Mnogi automobili imaju disk kočnice postavljene na sva četiri točka, dok neki imaju diskove na prednjim točkovima, a doboše na stražnjim. Budući da veći dio posla oko zaustavljanja obavljaju kočnice na prednjem dijelu vozila (gdje se tokom usporavanja prenosi veći dio težine vozila), funkcionalno efikasnije disk kočnice postavljaju se na prednje točkove. Sistem s doboš kočnicama je jeftiniji i pogodniji je za korištenje na stražnjem dijelu, koji nosi znatno manji teret tokom kočenja.
Sam proces kočenja je relativno jednostavan:
- Kada nogom pritisnemo pedalu kočnice, sila koju stvara taj pritisak najprije se pojačava nekoliko puta pomoću mehaničkih poluga. Ona se zatim dodatno pojačava djelovanjem pojačivača sile kočenja (tzv. servopojačivača).
- Pritisak se prenosi na klip koji se pomjera u glavni kočioni cilindar i istiskuje hidrauličnu tekućinu s njegovog kraja.
- Tekućina se dalje prenosi kroz sistem cijevi i crijeva do perifernih cilindara, tako da se pritisak podjednako prenosi na sve četiri kočnice sve do sklopa kočionih čeljusti (za disk kočnice) i do kočionog cilindra (za doboš kočnice).
- Na kraju, hidrauličnim sistemom prenesena sila stvara trenje između kočionih pločica i rotora disk kočnica, odnosno paknova i zida doboša, što u konačnici dovodi do zaustavljanja vozila.
Disk i doboš kočnice
Disk kočnice se sastoje od kočionog rotora koji je pričvršćen direktno na točak. Hidraulički pritisak glavnog cilindra dovodi do toga da čeljust (koja drži kočione pločice neposredno oko rotora) stisne kočione pločice s obje strane rotora. Trenje između pločica i rotora dovodi do usporavanja i zaustavljanja vozila. Disk kočnice imaju veću snagu zaustavljanja od doboš kočnica, a i njihovo hlađenje je efikasnije jer se proizvedena toplota bolje rasipa kroz veću površinu rotora i izložene komponente (kada rotor ima proreze, hlađenje je još efikasnije). Pored toga, disk kočnice se brzo suše po vlažnom vremenu.
Doboš kočnice se sastoje od kočionog doboša koji je pričvršćen na unutrašnjost točka. Hidraulički pritisak se u ovom slučaju prenosi na kočione pločice (pakne), koje stvaraju trenje s unutrašnjom površinom kočionog doboša. U principu, doboš kočnice rade slično kao disk kočnice, osim što se pločice odguruju jedna od druge, što im omogućava da dođu u dodir sa zidom doboša. Doboš kočnice su jeftinije od disk kočnica i obično ih je lakše popraviti i zamijeniti. Međutim, doboš kočnice se teže hlade i imaju sklonost ka pregrijavanju, što umanjuje efikasnost kočenja. Pored toga, zbog specifičnog dizajna, voda ima tendenciju sakupljanja unutar doboša, što dodatno smanjuje sposobnost zaustavljanja i pogoduje pojavi korozije.
Anti-lock Braking System (ABS) i ručna kočnica
Nova vozila su opremljena sistemima protiv blokade kočenja (ABS). To je automatizirani sistem koji sprečava potpuno zaustavljanje rotacije točkova i posljedično proklizavanje guma. ABS poboljšava upravljivost i skraćuje zaustavni put i na vlažnim i na suhim površinama. Sistem je dizajniran tako da vozač ne mora „pumpati“ kočnice, već samo treba pritisnuti pedalu kočnice velikom snagom i ostaviti nogu na pedali te pustiti sistem da obavi svoju „magiju“.
Sistem protiv blokiranja se sastoji od ABS senzora koji prate brzinu rotacije pojedinačnih točkova. Pri naglom kočenju, posebno kada je kolovoz mokar, postoji tendencija da se točkovi zablokiraju, a gume prokližu. Kada otkrije proklizavanje, ABS pumpa uzrokuje brzo pulsiranje kočionog pritiska i smanjuje brzinu rotacije točkova.
Mehanička ručna (parkirna) kočnica funkcionira kroz složeni mehanički sistem koji prenosi silu na stražnje točkove putem kabla (sajle). Ta kočnica radi neovisno od glavnih kočnica i omogućava ograničeno kočenje u slučaju da hidraulični sistem ne funkcionira. Međutim, njena primarna funkcija je pružanje dodatne sigurnosti tokom zadržavanja vozila u mirovanju.
Kako održavati kočnice
Kočnice ne traju vječno jer se vremenom troše i zato zahtijevaju redovnu kontrolu (najmanje jednom godišnje na tehničkom pregledu). Pogrešno je pustiti da se kočnice istroše do nivoa da metal pritišće na metal, jer u tom slučaju zamjena kočionog doboša ili rotora može biti prilično skupa. Zato kočnice treba pregledati čim se uoče bilo kakvi znaci istrošenosti. Ako primijetite da vozilo vuče u stranu kada pritisnete kočnicu, to je svakako razlog za zabrinutost.
Dodatni znaci habanja kočnice obuhvataju:
- zvukove škripanja
- osjećaj slabljenja sile kočenja pri pritisku na pedalu kočnice (potreba za jačim stiskanjem pedale)
- pulsiranje i/ili vibriranje pedale ili volana tokom kočenja
- pojava čudnog mirisa tokom vožnje
- potreba za čestim dodavanjem kočione tekućine
Uključivanje signalne lampice ukazuje na veliki problem s hidraulikom. U tom slučaju vozilo treba neodložno odvesti mehaničaru na pregled.
Nekoliko savjeta za pravilno održavanje kočionog sistema:
- Pratite nivo kočione tekućine i vršite provjeru svaka tri mjeseca. Kočionu tekućinu treba mijenjati svake druge godine ili na svakih 30.000 do 40.000 kilometara.
- Kočione diskove treba mijenjati po potrebi, ovisno o stilu vožnje i uslova u okruženju. Diskove treba mijenjati u sličnim intervalima, otprilike nakon 20.000 pređenih kilometara.
- Odzračite kočione vodove kako biste izbacili zrak iz sistema. Za to je obično potrebna pomoć mehaničara.
- Redovno kontrolirajte pločice i rotore i ne čekajte da se istroše toliko da se vidi metalna osnova.
